Hrvatski Sila Prebivanje Povijes

Osnovanu kao 10. brigada ZNG "R" (Zbor narodne garde - rezervni sastav) 10. svibnja 1991. Stožer, pomoćne postrojbe, te 1. i 2. bojnu činili su pripadnici mobilizirani s područja Vinkovaca, 3. bojnu s područja Županje i 4. bojnu s područja Vukovara. Ipak, događaji u Vukovaru spriječili su osnivanje 4. bojne, te je stoga osnovana neovisna postrojba u Vinkovcima. Jezgru brigade činio je sastav Bosutske brigade Teritorijalne obrane (TO) s područja Vinkovaca i Sekretarijata narodne obrane (NO), te vinkovačke Policijske uprave (PU) – formiranje je završeno 30. svibnja 1991. u mjestu Cerić, svečanim postrojavanjem brigadnog stožera i pomoćnih postrojba, pod zapovjedništvom Ivana Petrinovića (bivšeg zapovjednika Bosutske brigade i budućeg zapovjednika 3. gardijske brigade). Od planiranih 1903 pripadnika brigadu je činilo 1800. Većinu zapovjedničkog kadra činili su su zapovjednici Bosutske brigade TO, a brigada je imala naoružanja tek za 40% pješaštva. Samo je neovisna postrojba bila u potpunosti naoružana i bila je osmišljena kao jurišna snaga brigade. U početku je brigada posjedovala oko 800 pušaka, a 1. srpnja stiglo je još 1000 pušaka , puškostrojnica, ručnih raketnih bacača, te dvije protuzrakoplovne Strele 2M (SA-7).

Skupina smo entuzijasta iz Velike Britanije i nastojimo dočarati izgled hrvatskih vojnika

iz razdoblja Domovinskog rada u razdoblju između lipnja 1991 i ozujka 1992 godine.

Izgledom predstavljamo pripadnike 109. Brigada Hrvatske Vojske, s jedinim ciljem omogućavanja boljeg uvida u ratna događanja, te izgled pripadnika hrvatskih snaga u to vrijeme. U nastojanju da omogućimo autentičan izgled, koristimo isključivo originalne dijelove uniformi opreme i oružja.

Također omogućujemo okupljanje veterana i sakupljača vojne oprema vojno, te pojedinaca koji se zanimaju za ratna događanja u Domovinskom ratu.

5. lipnja Josip Matić preuzeo je zapovjedništvo, a 20. lipnja osnovane su 106., 107. i 108. brigada, dok je već osnovana 10. brigada preimenovana u 109-tu.

Dijelovi 109. brigade i 2. bojne 3. gardijske brigade bili su neprestano uključeni u obranu Vukovara, a do 1. listopada JNA je stigla na liniju Bosut-Vrapčana-Mirkovci-Marinci i na sjeveru do Ostrova-Karadžićeva, prekinula linije komunikacije Vinkovci-Marinci-Vukovar,

te u potpunosti okružila Vukovar. Brigada je tada pokrivala nekih 60 kilometara bojišnice od sela Lipovac do šume Dragutovica, a uslijed iscprljenosti od višemjesečnih borbi i bez jedinstvenog sustava zapovijedanja trpjela je značajne gubitke.

Nakon što je pad Vukovara, Nijemaca, Apaševa, Lipovice i Donjeg Novog Sela upućivao na novu ofenzivu JNA, zapovjedništvo je preuzeo brigadir Josip Zvirotić (budući zapovjednik 3. gardijske brigade). Tijekom sljedećeg mjeseca brigada je bila na vrhuncu snage, uz ukupno 6 pješadijskih bojni, topničku bojnu, oklopnu bojnu, neovisnu postrojbu, inženjerijsku satniju i stožerne postrojbe snage voda, ali je još uvijek manjkalo osoblja u stožeru.

Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja proboja kroz linije obrane brigade – rezultat dobro utvrđenih linija i sustava kontrole vatre, JNA se ograničila na granatiranje Vinkovaca i okolnih sela. Usprkos primirju sklopljenom u Sarajevu, okršaji su nastavljeni kroz siječanj i veljaču 1992.

109. brigada je dijelom demobilizirana u ožujku 1992 godine, no aktivna obrana nastavljena je kroz idućih pet godina sve do potpune reintegracije istočne Slavonije.